Gostovanje g. Josipa Juratovića u Sesvetama

Josip Juratović, zastupnik u Bundestagu, gostovao je 9. travnja 2015. godine na trećoj

Izvještajno-tematskoj konvenciji MO SDP-a Sesvete te održao predavanje na temu “Praksa

socijaldemokracije u Njemačkoj i Europi – metode predizbornih kampanja SPD-a Njemačke”.

Josip Juratović je rodom iz Koprivnice, prvi i jedini Hrvat u njemačkom parlamentu –

Bundestagu, kao zastupnik SPD-a (Njemačke socijaldemokratske stranke), jedan od

najpoznatijih sindikalnih aktivista u južnoj Njemačkoj, potpredsjednik Njemačko – Hrvatske i

Njemačko – Bosansko – Hrcegovačke Parlamentarne skupine u njemačkom Bundestagu te član

Parlamentarnih skupina sa Slovenijom, Srbijom, Crnom Gorom, Kosovom, Makedonijom i

Albanijom. Svih ovih godina lobiranjem i političkim radom zalagao se za Hrvatsku na njezinom

putu u Europsku uniju i to u onim trenucima kada to nije bilo ni najmanje jednostavno, a veliki

je zagovornik otvaranja tržišta radne snage hrvatskim radnicima. Govori da mu je ovo tek drugo

gostovanje na stranačkom skupu izvan Njemačke te smatra da bi ih trebalo biti mnogo više kako

bi imali priliku razmjenjivati iskustva, ideje za daljni rad i donositi zajedničke zaključke o

provedbi socijaldemokracije na europskoj razini. Prema njegovom mišljenju, nemamo

demokratske stranke na političkoj sceni jer se premalo diskutira unutar njih o programu i

ciljevima djelovanja. Njegova stranka – SPD, kao socijaldemokratska na području Njemčke, za

svoj predizborni plan donjela je unutar članstva tri glavne teme oko koji se fokusirala za

dobivanje što boljeg izbornog rezultata. Neke teme se pogode više ili manje za potencijalne

birače, a neke se mogu i potpuno učiniti neinteresantnima, ali smatra takav zajednički pristup

ispravnim. Zaključuje kako je mnogo bolje stranci da razradi jako dobro tri ključne teme, nego ih

donese desetak od kojih nijedna nije ključna. Podsjeća kako je socijademokratska stranka

najstarija u Europi, borila se protiv totalitarizma, diktature, fašizma pa i samog komunizma u

Istočnoj Njemačkoj. Oduvijek ju je odlikovala borba za ljudska prava i jednakost, a kao primjer

navodi SPD, koji se prvi suprotstavio Adolfu Hitleru u njegovo vrijeme. Naglašava da je u politici

jako bitno samopouzdanje i da se nikome ne treba opravdavati. Ponašanje članova/ica u

socijademokratskoj stranci je oduvijek bilo kritično i samokritično, međutim ta kultura

kritiziranja je prisutna i kada smo na Vlasti pa na to treba skrenuti pažnju. Stranka živi od

diskusija i rasprava unutar članstva, ali na kraju se treba izglasati u kojem pravcu će se ići prema

van. Govori kako je u kampanji bitan psihološki aspekt i odnos prema ljudima, ali koji se ne gradi

tek nekoliko tjedana prije izbora, nego konstantno. Navodi svoj primjer gdje kao predstavnik

sindikata, nakon određene rasprave o sindikalnim zahtjevima ili pravima, na upit istih treba

priopćiti da je nepovoljno za njih završilo. Ukazuje ovdje na čestu pogrešku jer mnogi u toj

situaciji odgovore kako je bio drugačijeg mišljenja od većine, ali nije uspio. To je samo

pokazatelj radnicima da se takvog predstavnika više ne bira jer nije sposoban. Kaže kako treba

kratko priopćiti rezultat kakav god on bio te samo naglasiti da je isti proizašao nakon

demokratske rasprave i na tome svaka daljna priča staje. Nadalje, najavljuje pripremanje

četvrte industrijske revolucije u svijetu koja će se temeljiti na digitalizaciji. Ističe kako je

radništvo ovisno o obrazovanju, a socijademokrati su se oduvijek zalagali da svi imaju jednako

pravo na studiranje. Navodi kako je SPD poznat u Njemačkoj po tome što se maksimalno

angažirao oko toga da i seljačko dijete može studirati. Ukazuje da socijaldemokracija u Europi

treba biti više raspoznatljiva, trebamo između zemalja međusobno surađivati te se više

angažirati u Hrvatskoj, Sloveniji, Rumunjskoj i sl. zemljama. Cilj bi nam trebao biti izrada

zajedničke platforme koja bi se digla na europsku razinu te činila zajednički program rada svih

socijademokrata, kao što su obrazovanje, ekologija, održivi razvoj i dr. Mi smo stranka mira i

moramo dati sve od sebe da se taj mir održi, a dobili smo i zadatak od Europske unije da

održavamo mir te stabilnost u regiji. Što se ekonomskog aspekta Hrvatske tiče, smatra da

moramo naći svoj put i strategiju unutar Europske unije, ali vidi da se u ovih godinu i pol dana

punopravnog članstva na tome doista radi. Primjećuje da smo se odmakli od industrije,

ekonomska situacija je dosta slaba, ali i naglašava kako su nama prirodni politički saveznici

sindikati te da ne trebamo od toga bježati ili isto nijekati. Socijademokrati su se uvijek zalagali za

radnike, njihova prava, radna mjesta pa se tome treba posvetiti, a ne od njih činiti neprijatelje

što nisu. Na kraju poručuje da trebamo biti složni prema van, unutar sebe sve raspraviti i držati

se zajedno jer potrebna nam je međusobna podrška na području cijele regije.