Prijedlog Zakona o o stečaju potrošača

Aktualno 16. travnja 2015

Dana 30. ožujka 2015. godine, MO SDP-a Sesvete održao je tribinu za građane/ke o aktualnom

prijedlogu Zakona o stečaju potrošača. Uz saborskog zastupnika, Draženka Pandeka, gost

predavač bio je Orsat Miljanić, ministar pravosuđa u Vladi RH. Ministar govori okupljenima kako

je riječ o stečaju fizičkih osoba kao pojedinaca. Nacrt Zakona donesen je još krajem 2012.

godine, ali će u Sabor na glasanje tek u mjesecu svibnju aktualne godine. Razlog navedenog je

što se nije htjelo zaletavati sa izlaskom u javnost zbog usklađivanja sa oprostom dugova u

drugim zemljama, izgrađivao se svaki detalj infrastrukture Zakona, od elektronskih registara

zaduženih građana, organizacije sudske nadležnosti u budućem postupku i sl. Činjenica je da

Hrvatska ima veliki broj zaduženih građana, ali za stečaj potrošača bit će različiti kriteriji kao

svojevrsna mjerila, ovisno o tome da li zaduženi građani imaju nekretninu, kolika je kvadratura

iste, imaju li automobil u vlasništvu te koje vrste, da li imaju otvoren račun za ovrhu i dr.

Konstatira da je vrijeme velikih zaduživanja građana i to više od predviđenog, ali i kako je to

problem cijele Europe. Napominje kako neće biti ikakve prisile da dužnik pristane na stečaj, to

će biti isključivo dobrovoljna odluka svakog pojedinca kada bude upoznat sa svim predviđenim

uvjetima. Predviđene su dvije vrste postupka, izvansudski i sudski. Za izvansudski postupak bit

će nadležna Fina, ona će pozvati sve vjerovnike zainteresiranih dužnika za stečaj i pokušat će

postići miran dogovor. Tada se postiže izvansudska nagodba koja je obvezna i po kojoj se

postupa, a kao primjer uspješnosti navodi Švedsku. Ukoliko izvansudski postupak ostane bez

uspjeha, slijedi sudski postupak. Ovdje će biti dvije mogućnosti, a to je sudska nagodba ili stečaj.

Ako se nagodba ne postigne niti pred sudom, u stečaju se prodaje sva imovina dužnika i počinje

teći vrijeme kušnje u trajanju od pet godina. U tome vremenskom periodu sud odlučuje koliko

novčanih sredstava ide za otplatu dugova, a koliko ostaje dužniku za život, s napomenom da se

odluka donosi ovisno o okolnostima i načinu života dužnika. Nakon pet godina otplate dugova,

sav preostali neisplaćeni dug dužnika se oprašta te se nudi prilika za novi početak. Ukoliko

dužnik ne radi, nema imovine i ne uspije se ni u periodu vremena kušnje zaposliti, nakon

proteka navedenog vremena, opraštaju mu se dugovi. Nije krivnja dužnika što nije imao od

kuda plaćati barem jedan dio duga, ali uvjet je da uistinu aktivno traži cijelo vrijeme zaposlenje i

ostane svejedno bez uspjeha u tome. Kada bi i bilo znatno više takvih insolventnih dužnika, čije

dugove ne bi zapravo nitko otplatio, to ne bi negativno utjecalo na kreditni rejting države, već

pogoduje njezinom stanju što će imati znatno manji broj zaduženih građana. Sustav stečaja

potrošača poznat je u cijeloj Europi, priznat u Europskoj uniji od strane Komisije i jedino ga još

četiri zemlje članice nisu provele, a među njima i Hrvatska za sada. Uz same dužnike, njihovi

vjerovnici su također na dobitku jer su svjesni da od prezaduženih dužnika neće dobiti uopće ili

cijeli iznos dugovanja pa je dobro da dobiju barem jedan dio. Kada dužnik ima više vjerovnika,

oni će se naplatiti razmjerno i svaki od njih će dobiti po dio duga, nema prvenstva naplate da se

izbjegne zakinutost bilo kojeg od njih. Što se položaja dužnika prema financijskim institucijama

tiče, nakon završenog stečaja, one će za eventualno novo zaduženje gledati da ste bili u stečaju

te prema tome ocijeniti da li će odobriti novo. Što se tiče egzistencijalne i jedine nekretnine

dužnika u kojoj živi, postoje dvije mogućnosti. Ako je u spomenutom vremenu kušnje od jedne

do pet godina veći dio duga vraćen, dužniku ostaje ta nekretnina, s time da svih tih godina može

živjeti u njoj te se njegov vlasnički odnos iste ne mijenja, a druga mogućnost je reprogram

dugovanja. Ako se dužnik bavi samostalnim zanimanjem, dio sredstava će zadržati za život

prema okolnostima i načinu života, a dio zarade će ići za otplatu duga. Ističe kako se nijedna

zloupraba neće tolerirati, nad svime će se podobno vršiti nadzor te ukoliko se uoči ikakva

nepravilnost u izbjegavanju otplate duga, kao na primjer rad na crno, gubi se pravo na otpis

duga. Provodit će se visoka edukacija ljudi koji će provoditi stečaj kao što su djelatnici Fine, suci

i povjerenici. Povjerenici su poput stečajnih upravitelja, a kompjutor će ih određivati prema

algoritamskom sustavu. Naplaćivat će se iz imovine dužnika, a ukoliko isti imovine nema onda iz

državnog proračuna. Generalno je predviđeno da će oko 85% njihove plaće biti pokriveno od

strane dužnika, dok će država izvojiti do 10 000 000kn. Kao što je već rečeno, visinu otplate

duga od primanja i općenito imovine, određivat će nadležan sud na prijedlog povjerenika. Nema

za sada zakonski reguliranog cenzusa oko točnog iznosa jer će biti idividualno određeno ovisno

o okolonostima u kojima dužnik živi, ali sigurno će ostati egzistencijani minimum za život kao

što je i sada riješeno za ovrhama te zaštićenim računima građana. Stečaj dužnika je osoban i

samim time neprenosiv, tako da se po eventualnoj smrti dužnika ne nasljeđuje, postupak se

anulira te dugovi ostaju dalje. Zaključno govori kako stečaj potrošača nije rješenje, nego samo

pomoć prezaduženim građanima da mogu nakon izvjesnog vremena normalno živjeti, a

isključivo o njihovoj odluci ovisi da li će se odlučiti za ovaj korak ili neće.